Geografski položaj Bala: krajolik između krša i mora
Bale leže na uzvisini u jugozapadnoj Istri. Njihov krajolik povezuje vapnenačku zaravan, krške udubine i obrađena polja s obalom Jadrana.
Povijesna jezgra Bala nalazi se na oko 145 metara nadmorske visine, nekoliko kilometara od zapadne istarske obale. Središte općine podignuto je u unutrašnjosti, dok njezin jugozapadni rub izlazi na Jadran. Između kamenih ulica i mora prostire se prostor polja, šuma i nekadašnjih pašnjaka, ispresijecan putovima prema obali. Taj razmak objašnjava zašto posjet Balama uključuje dva različita prostora: zbijeni stari grad i otvoreniji krajolik izvan njega.
Općinu čine tri naselja: Bale, Golaš i Krmed. Na sjeverozapadu graniči s Rovinjem, na sjeveru s Kanfanarom, na istoku sa Svetvinčentom, a na jugoistoku s Vodnjanom. Naselje Bale stoga treba razlikovati od širega baljanskog područja, koje obuhvaća i priobalje i više dijelove unutrašnjosti.
Cesta D75 prolazi uz naselje u smjeru sjever–jug, a zaseban odvojak vodi prema Rovinju. Prema jugu nastavljaju se veze s Vodnjanom i Pulom, dok širi sjeverni pravci povezuju ovo područje s ostatkom Istre i putovima prema Trstu. Brijuni su otočno odredište uz jugozapadnu Istru, do kojega se posjet nastavlja brodom. Autocesta A9 prolazi istočnim dijelom općinskog prostora, odvojeno od stare jezgre. Ta cestovna mreža objašnjava i suvremenu ulogu Bala kao lokalnog središta između većih gradova i obale.
Niski brežuljci i zatvorene udubine
Baljanski prostor pripada blagom karbonatnom ravnjaku zapadne i južne Istre. Ravnjak ovdje označava prostran, pretežno zaravnjen teren, unutar kojega se izmjenjuju niske glavice brežuljaka i udubljenja. Od obalnog pojasa tlo se u širem općinskom prostoru uzdiže do približno 200 metara. Prevladavaju blagi nagibi, ali niži položaj na karti ne znači da je zemljište ravno i jednoliko.
Oko Bala i prema sjeveroistočnom rubu općine pojavljuju se brojne vrtače, zatvorene krške udubine bez uobičajenoga površinskog riječnog izlaza. U njima se mogu nakupljati zemlja i oborinska voda. Na susjednoj uzvisini stijena može izbijati na površinu, dok dno udubine ima dublje tlo. Tako i na maloj udaljenosti nastaju različiti uvjeti za obradu zemlje, rast drveća i zadržavanje vlage.
Vapnenac nastao u nekadašnjem plitkom moru
Velik dio stijenske podloge u okolici Bala čine vapnenci iz krede, razdoblja mezozoika. Zapadno od naselja i preko Golaša pružaju se donjokredne naslage. Njihov nastanak vezan je uz nekadašnju Jadransku karbonatnu platformu, širok prostor plitkoga mora u kojem se taložio karbonatni materijal, uključujući ostatke morskih organizama. Od tih su sedimenata tijekom geološkog vremena nastale stijene.
More pritom nije neprekidno prekrivalo isti prostor. Smjenjivala su se razdoblja taloženja s izranjanjem, trošenjem i nastankom kopnenih površina. Kasnije deformacije, izdizanje i dugotrajno otapanje karbonatnih stijena sudjelovali su u oblikovanju današnjeg reljefa. Zato današnji položaj sloja na kopnu ili pod morem ne govori sam po sebi u kakvu je okolišu taj sloj nastao.
Konkretan baljanski primjer nalazi se u podmorju Kolona, gdje su u donjokrednim vapnencima pronađene kosti sauropodnih dinosaura. U tamošnjem geološkom slijedu izmjenjuju se naslage plitkoga mora, plimnog pojasa i jezerskih okoliša. Morsko dno na kojem su fosili otkriveni današnje je stanje nalazišta, a dinosauri su bili kopnene životinje. Fosili tako dopunjuju priču o promjenama nekadašnjih obala i kopna.
Adria i današnja tektonska gibanja
Istra pripada prostoru Jadranske mikroploče, odnosno Adrije. To je dio Zemljine litosfere, čvrstoga vanjskog omotača, čije gibanje znanstvenici istražuju i pomoću GPS mjerenja. Karbonatna platforma u kojoj je nastajao vapnenac i tektonska mikroploča dva su različita pojma: prvi opisuje okoliš taloženja, a drugi veliku pokretnu stijensku cjelinu.
Adria se nalazi u široj zoni sučeljavanja Afrike i Euroazije. Geodetska mjerenja podupiru njezino gibanje i rotaciju u odnosu na stabilnu Euroaziju, uz deformacije na rubovima jadranskog prostora. U toj su regionalnoj tektonskoj slici važni Alpe i Dinaridi. Gibanje uključuje rotaciju stijenskih blokova i promjene duž rasjeda, a granice mikroploče i njihov razvoj znanstvenici istražuju različitim modelima.
Jugozapadna Istra bliža je razmjerno krutoj unutrašnjosti Adrije nego aktivnim rubnim pojasevima. To pomaže razumjeti njezin mirniji tektonski položaj, ali ne daje jamstvo da se u Balama ili Puli ne može osjetiti jak potres. Potresna opasnost uključuje i izvore izvan neposredne okolice. Jačina trešnje na pojedinoj lokaciji ovisi o udaljenosti i dubini žarišta te lokalnom tlu, a posljedice za građevine i o načinu gradnje. Vrijeme budućega potresa nije moguće točno predvidjeti.
Crvenica i voda u krškom tlu
Crvenica je prepoznatljiv dio istarskog krajolika, ali u Balama ne tvori jednoličan crveni pokrivač. Izmjenjuje se sa smeđim tlima na vapnencu, kamenitim izdancima i dubljim nanosima u udubinama. Crvenu boju daju joj minerali željeza, osobito hematit. U njezinu nastanku, uz trošenje karbonatne podloge, može sudjelovati i izvana donesen materijal, primjerice prašina nošena vjetrom.
Za biljke je uz sastav tla važna njegova dubina. Plitak džep zemlje između stijena i duboka zemlja na dnu vrtače imaju različitu zalihu vode dostupne korijenju. Ljetna suša zato ne djeluje jednako na sve položaje. Dugi rad na zemlji dodatno je promijenio taj prirodni raspored: ljudi su uklanjali kamen, oblikovali parcele i obrađivali mjesta na kojima je bilo dovoljno tla.
Voda u kršu velikim dijelom prodire kroz pukotine u podzemlje. Nedostatak većih stalnih površinskih tokova stoga ne znači da je podloga bez vode. Istodobno se nakon obilne kiše voda može zadržati u nižim udubinama, osobito ondje gdje je površinsko otjecanje otežano. Krški prostor može imati i suhe površine i povremeno poplavljena polja.
U baljanskom su agrarnom krajoliku lokve i otvoreni kanali činili sustav prikupljanja i usmjeravanja oborinske vode. Lokve su služile i za napajanje stoke, a danas su važne i kao mala vodena staništa. Zatrpavanjem lokve ili prekidanjem kanala mijenja se put vode kroz polje. Njihovo očuvanje zato ima hidrologijsku i ekološku ulogu, uz onu povijesnu.
More ublažava klimu, reljef stvara lokalne razlike
Blizina sjevernog Jadrana utječe na temperature i strujanje zraka u Balama. More se sporije zagrijava i hladi od kopna, pa ublažava temperaturne ekstreme priobalja. Ljeta su topla, a zime blaže nego u višim predjelima unutrašnjosti. Topli dio godine ipak uključuje razdoblja suše, toplinske valove i grmljavinska nevremena, dok bura i jugo mogu znatno promijeniti uvjete uz more.
Unutar toga regionalnog okvira postoje razlike između obale, izloženih brežuljaka i zaklonjenih udubina. Za mirnih hladnih noći lokalni reljef snažno utječe na temperaturu, a južno i sjeverno okrenute padine ne primaju jednaku količinu Sunčeve energije. Zbog toga jedan godišnji prosjek ne opisuje sve uvjete u općini. Za razumijevanje vegetacije i poljoprivrede važni su i položaj parcele, vjetar i raspoloživa voda.
Krajolik koji su oblikovali i stanovnici
Oko Bala se smjenjuju maslinici, vinogradi, travnjaci te grmolika i šumska vegetacija. Taj mozaik odražava i prirodne uvjete i promjene u radu stanovnika. Dio današnjih šikara i šuma razvio se na napuštenim poljima i pašnjacima nakon prestanka obrade ili ispaše. Zato svaka obrasla površina nije ostatak šume koja ondje nepromijenjena stoji od davnine.
U vegetaciji se susreću zimzelena crnika i listopadni medunac, uz druge vrste prilagođene različitim položajima. Razlike u tlu, izloženosti i dosadašnjem korištenju zemljišta pomažu objasniti zašto otvorena livada, gusti grmovi i šumarak mogu biti neposredni susjedi. Prema obali Bala taj se kopneni mozaik nastavlja do uvala i kamenitog morskog ruba.