Rijeka Dragonja: flišna dolina i sezonski slapovi
Dragonja je u flišnom pobrđu sjeverozapadne Istre usjekla dolinu s kaskadama i virovima. Ljetna suša i kiše mijenjaju vodostaj i izgled njezinih slapova.
Mekši lapor i otporniji pješčenjak
Dragonja je duga 28 kilometara. Gornji tok čini mreža potoka u slovenskom dijelu Istre, a kod Škrlina spajaju se Velika Rokava, odnosno Dragonja, i Mala Rokava, poznata i kao Pinjevec.
U flišu se izmjenjuju mekši laporasti i čvršći pješčenjački slojevi. Voda ih ne troši jednako, pa duž korita nastaju stepenice preko kojih se prelijeva u kaskadama. Rijeka je u dolini oblikovala i meandre, virove te šljunčare.
Slapovi ovise o vodi
Ljeti dijelovi Dragonje često presuše, a obilnije zimske kiše mogu brzo podignuti vodostaj i izazvati poplavljivanje okolnog zemljišta. Stalni izvori u donjem toku dodatno napajaju rijeku.
Među poznatim lokalitetima su Škrline, slapovi na pritoku Pasjoku i na potoku Supotu pod Koštabonom. Smješteni su na različitim dijelovima riječne mreže.
Mlinovi, polja i izlaz prema moru
Uz rijeku su nekada radili mlinovi, kojih je krajem 19. stoljeća bilo 22. Zbijena naselja leže na višem terenu zbog opasnosti od poplava. Obradive padine na desnoj obali dijelom su terasirane i poduprte kamenim zidovima.
Donji tok na hrvatsko-slovenskom graničnom području prolazi melioriranom poljoprivrednom ravnicom. Ondje su ljudi Dragonju preusmjerili u kanal sv. Odorika, kojim uz južni rub Sečoveljskih solana utječe u Piranski zaljev. Starim koritom prema moru otječe Drnica.
Ukupna ocjena od 0 recenzija
Budite prvi koji će napisati recenziju
Hvala za Vašu recenziju! Nakon provjere će biti javno dostupna.