Franz Kafka u kažnjeničkoj koloniji

Subota, 19.09.2020. 20:00. h

TEATAR FORT FORNO & KAZALIŠTE VIROVITICA & AUK OSIJEK
Redateljica: Vjera Vidov
Igraju: Nenad Pavlović, Silvijo Švast, Mihael Elijaš i Davor Tarbuk
Umjetnički suradnik: Nenad Pavlović
Dramatizacija i dramaturzi: Filip Jurjević i Nina Peručić
Scenograf, oblikovatelj lutaka, plakata i programa: Krešimir Tomac
Kostimografkinja: Sanda Štrković
Autor video projekcija i oblikovatelj svjetla: Leo Vukelić
Scenski pokret: Alen Čelić
Izbor glazbe: autorski tim
Producentica: Jasminka Mesarić

Franz Kafka pisac je kojeg se često svrstava pod pojam apsurda, međutim on je mnogo više od toga, a to je najbolje vidljivo u pripovijetci “U kažnjeničkoj koloniji”. Kafka je pisac kompletno izgrađena, vlastita svijeta toliko preciznog da se naš “stvaran” svijet u kojem živimo ne može nego ogledati u njemu kao u ogledalu. On svojim pisanjem ukazuje na manjkavosti, apsurdnosti, dileme, degeneracije i degradacije u stvarnom svijetu, pritom ne gubeći uzde svijeta vlastite priče koje su do kraja plastične. On je pisac kod kojega se skoro sve može pročitati kao simbol, ali čije pismo nije simbolično na način srednjovjekovnog alegorijskog načina pripovijedanja. Dosljedan je i postojan i višeslojan. Pripovijetka “U kažnjeničkoj koloniji” progovara o dvama sistemima, o starom i novom, iz očiju stranca, istraživača, neopterećenog kontekstom u koji dolazi, a za koji su spomenuti sistemi vezani. Uprizorenjem te priče otvara se prostor za propitkivanje i prokazivanje smjene sistema. Naime, stari nije osuđen kao gori isto kao što novi nije naprosto prikazan kao bolji - otvara se prostor sumnje i potencijalnog shvaćanja razloga “zašto” obaju sistema. Propitkuju se i ljudi, njihovo nerazumijevanje danih sistema te njihovo djelovanje odnosno određenost kontekstom, a što je omogućeno jedinstvenom pozicijom
istraživača koji dolazi izvana u svijet priče te postavljanjem svih drugih likova njemu nasuprot. Ipak, onda se propitkuje i njegova uloga odnosno to koliko je njegova uvjetno rečeno liberalnija pozicija opet određena kontekstom stranca naspram ljudi koji su bili primorani živjeti u starom sistemu baš kao što su sada primorani živjeti u novom. Od svih Kafkinih pripovijetki kroz ovu se najefektnije propitkuje društvo i društveni poredak te pojedinac unutar istog, ne kao u Preobrazbi,